Mononukleoza – velika opasnost po opće zdravlje
Mononukleoza – važnost ranog prepoznavanja simptoma te načini i mogućnosti liječenja
Mononukleoza označava jednu od učestalijih bolesti opasnih po opću sliku zdravlja pojedinca i njegova imuniteta. Rano otkrivanje prisutnosti bolesti uvelike pripomaže u njezinu liječenju i ograničenju razine njezine invazivnosti.
Uvid u osnovna obilježja i simptome bolesti uvelike pripomaže općoj prepoznatljivosti bolesti i njezinu što veću razinu uspješnosti pri liječenju.
Imate li problema sa imunitetom ili pak sa HPV virusom? Više o tome možete pročitati u novom članku: HPV virus – prirodno riješenje problema
Opće odrednice bolesti
Kad je riječ o njezinim osobinama, prva razlika koja se očituje pri govoru o mononukleozi jest karakteristika njezine pojavnosti s obzirom na dob. Dok kod djece nije moguće prepoznati simptome, dotle kod adolescenata i odraslih oni su itekako prepoznatljivi.
Nadalje, pri njezinu općem određenju, važno je navesti da mononukleoza jest virusna bolest koja zahvaća cijeli organizam. Od svih njezinih dijelova, u najvećoj mjeri stradava sam imunosni sustav. S obzirom na čest prijenos mononukleoze poljupcem, često je nazivana i kao „bolest poljupca“.
Njezina prenosivost slinom obilježena je i do 18 mjeseci nakon bolesti. Nažalost, virus, nakon povlačenja simptoma i oporavka imunosnog sustava, ostaje u tijelu.
Moguće komplikacije
Važno je naznačiti da prilikom njezine prisutnosti u tijelu dolazi i do povećanja slezene, što može pak dovesti do po život opasnih komplikacija. Postoji sumnja, potvrđena nekolicinom istraživanja, da virus može biti i uzročnikom same pojave karcinoma ždrijela i limfnih čvorova.
Mononukleoza – simptomi
Kad je riječ o simptomima, oni se najčešće javljaju u obliku vrućice, upale ždrijela, povećanja limfnih čvorova, jetre i slezene, pojava opće slabosti, umora, glavobolje i gubitka teka.
Inkubacija, odnosno proces od trenutka zaraze do pojave simptoma, traje 30-50 dana. U akutnoj fazi velika većina oboljelih ima povišene jetrene enzime. Na svu sreću, jako rijetko upala donosi trajne posljedice po organizam.
Dijagnoza i načini liječenja
Često zna doći do zamjene u dijagnozi s obzirom na sličnost simptoma s gnojnom anginom pri upali ždrijela i stvaranju gnojnih naslaga na krajnicima. Zbog toga doktori nerijetko prepisuju penicilinske antibiotike.
Oni pak dovode do pojave grubog mrljastog osipa po licu i tijelu, a upalu ne mogu izliječiti. Također, virus može izazvati upalu mozga i moždanih ovojnica te srčanog mišića.
Takve posljedice mogu trajno ugroziti zdravlje i sam život oboljelog. Međutim, one su ipak vrlo rijetke.
Liječenje, ako nema komplikacija, podrazumijeva trajno mirovanje, snižavanje temperature i prehrane kojom će se opskrbiti tijelo dovoljnom količinom hrane i tekućine, a da se pritom jetra ne dovodi u stanje pretjeranog opterećenja.
S obzirom na potonje, ne preporučuje se uzimanje sadržaja s povećanim udio masnoća, već voće, sokovi i ugljikohidrati.
Kad je riječ o načinu utvrđivanja ozdravljenja, ono se očituje u nalazima o prisutnosti antitijela i to nakon nestanka simptoma.
Međutim, potpuno ozdravljenje i vraćanje organizma u stadij prije bolesti zahtijeva izbjegavanje tjelesnog naprezanja i velike količine kalorične hrane i pića.
Navedeno je uvelike značajno jer nepotpuno izlječenje od bolesti može dovesti do trajne aktivne prisutnosti virusa u tijelu.
Na kraju, važno je napomenuti da u slučaju upale limfnog tkiva i krajnika, čime je otežano disanje, koriste se kortikosteroidi pri liječenju. Također, njihova primjena se javlja kao preporučljiva i u slučaju pojave autoimune reakcije na krvnim stanicama.
Svim navedenim pružaju se tek osnovni podaci o navedenoj bolesti. Za uvid u neke manje učestale simptome te alternativnije načine liječenja preporučuje se posjet liječniku.